Dušan Radović bio je srpski pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik. Rođen je u Nišu 1922. godine. Umro je 1984. godine u Beogradu. Bio je glavni urednik Pionirskih novina, urednik Programa za decu Radio Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista Poletarac, novinar Borbe i urednik Studija B. Vodio je emisije “Na slovo, na slovo”, “Laku noć, deco” i “Smešne reči”. 1970. godine njegova poema “Če, tragedija koja traje” izlazi u Njujorku, a za tekst istoimene predstave dobija nagradu Sterijinog pozorja. Poznate nagrade koje je Radović dobio za svoj književni rad su nagrada Neven, nagrada Mlado pokolenje, nagrada Zmajeve dečje igre i mnoge druge. Dobio je diplomu Međunarodne organizacije za dječju književnost Hans Christian Andersen. Najpoznatija dela ovog autora su zbirke pesama “Poštovana deco”, “Smešne reči”, “Pričam ti priču”, “Vukova azbuka”, “Zoološki vrt” i mnoge druge. Uz njih Radović je objavio i knjige aforizama “Beograde dobro jutro 1, 2 i 3”. Posthumno su objavljene knjige: “Vestern”, “Ženski razgovori”, “O plakanju”, “Na ostrvu pisaćeg stola”, “Kratke priče” i “Na slovo, na slovo”.
Citati Duška Radovića:
– Obećajte sebi da se danas nećete nervirati, bez obzira na to šta vam se dogodi. Pa tek ako vam se baš ništa ne dogodi, možete se zbog toga večeras malo iznervirati.
– Ako vam je teško da se borite, odustanite od svega pa zatim uzdišite za svim što ste propustili. Ako ne možete da izazovete divljenje, izborite se makar za sažaljenje.
– Ako ste zdravi a ne znate šta ćete sa sobom, mogli biste jutros otići u bolnicu da vam tamo neki nesrećnik kaže šta bi radio da je na vašem mestu.
– Nemojte živeti sto godina, jer će vam deca tada imati po sedamdeset i osamdeset godina i tek tada nećete znati šta da radite s njima.
– Budite dobri i delikatni. Birajte koga ćete obradovati svojim uspesima a koga svojim nesrećama.
– Budite praktični. Radujte se malim stvarima, iz prostog razloga – jer ih ima više nego velikih.
– Ne dosađujte svojoj deci, ne pričajte im ponovo kako ste se mučili dok ste sve to stekli. Izazvaćete sasvim suprotne efekte. Prvo, po vama se vidi da ste se mučili. I drugo, po tome šta ste stekli, ne vidi se zašto ste se mučili.
– Deco, možete misliti kakav je život kada je od kolevke pa do groba najlepše đačko doba.
– U modi je život. Svi bi hteli da žive, svako mora da jede, a niko ne želi da bude pojeden. Zato svi za nekim jure i svako od ponekog beži.
– Dobro je što je subota a nije dobro što pada kiša. To nikome ne odgovara, sem onih koji baš u tome vide ostvarenje neke cinične pravde: pravednije je ono zlo koje pogađa sve nego ono dobro koga ima malo i samo za ponekog.
– Svaki čovek treba da ima samo onoliko problema koliko je u stanju sam da reši. Zato nemojte biti neskromni i imati više problema nego što zaslužujete.
– Danas će se ponovo negde nešto dogoditi. Mi vam preporučujemo da ne budete tamo. Ne mora sve što se dogodi da se dogodi baš vama.
Duško Radović je rekao o svom pisanju: „Pisati sam počeo u samoodbrani. Branio sam se od svih koji su me ugrožavali zdravljem, snagom, lepotom, boljim uspehom u školi. Vadio sam se, dokazivao i sebi i drugima da sam samo drukčiji a ne gori od njih. Ima i izuzetaka, ali ja mislim da je umetnost posao za one koji imaju problema sa sobom. Oni razvijaju čula i osobine koji nisu potrebni zdravim i uspešnim ljudima. Niko bolje ne poznaje ljude od umetnika. A to dragoceno znanje stiče se dramatičnim poznanstvom sa samim sobom.“